PREDGOVOR
Izložba Marka Meštrovića, likovnog umjetnika i autora višestruko nagrađivanih animiranih filmova, svojevrsni je nastavak umjetnikovog rada na posljednjem filmu Trip (2017). Sintetizirajući u galerijskom prostoru sliku, zvuk, objekte, video i film umjetnik je stvorio ambijent, rad in situ, koji ovaj animirano-dokumentarni, po svojoj strukturi bitno eksperimentalni film pretvara u kompleksan doživljaj jednog puta, putovanja, priče koja smjera u više pravaca. Jedan je doživljajan, iskustven, kompleksan, pokrećući, dok drugi vodi prema unutra, prema prividno nepomičnom, kristalno jednostavnom i teško dohvatljivom trajnom. Prikaz je to potrage i cilja te njihovog sveobuhvatnog jedinstva kroz unutrašnje i vanjsko.
Polazeći od audio snimke koju je umjetnikov prijatelj Brian Ewen napravio na svom putovanju u potrazi za segmentima prošlosti, nekim počecima, izvorom svog cjeloživotnog egzistencijalnog usmjerenja, Meštrović je u svom filmu stvorio pejzaže unutrašnjeg oka u kojem ideje, misli i doživljaji izgledaju bitno drugačije – apstraktno, parcijalno, vibrirajuće, asocijativno. Eksperimentirao je s brzim izmjenama prikaza, izmjenjujući planove istog pejzaža u ritmu jedva uhvatljivom stvarnom oku, no manje važnom za unutarnje oko koje svijet zahvaća drugačije. Glazba saksofona u organskom ritmu daje puls filmu, zvukovi ceste vibriraju slikom, jednako kao što svijet vibrira našom percepcijom i prožima je različitim frekvencijama.
Brian zaključuje, „Trip is inside“ (prijev. Putovanje je unutra), dok u trenutku pronalaženja točke univerzalnog spajanja nastaje mir u tišini i spajanje s realnošću, oči se otvaraju, slika nije više stvorena kroz unutrašnje oko apstraktnim formama, dovoljna je slika iskonske prirode u kojoj je jedino drveni most ljudskom rukom izrađena intervencija u prostoru – most prema iskonskom okruženju ili stanju. Život se potom nastavlja, vanjsko postaje unutrašnje, a unutrašnje prati vanjsko kroz različite slojeve i pojavnosti.
Izložbom Meštrović produbljuje potragu za mjestima susreta svega što jest, nastavlja je u trodimenzionalnom galerijskom prostoru, a kao osnovu iznova koristi audio snimku s Brianovog putovanja, no ovog puta uzima dio koji nije korišten u filmu, kratak tekst o prisustvu jedne knjige u osobnoj potrazi za Putom. Snimku potom dekonstruira u značenju i formi kako bi iznova konstruirao novi rad na relaciji film – audio – objekt – video.
Video koji nastaje za izložbu 8 animacija je osam objekata izvedenih u kredi (materijalu koji je korišten i u filmu) – osam objekata ispisuju trigrame, pojmovne simbole arhetipskog jezika temeljne knjige kineske filozofske tradicije – I Chinga[1]. Osnova trigrama je binarni sustav pune ( – ) i prazne ( - - ) linije čija su značenja mnogostruka, a predstavljaju nerazdvojive suprotnosti – pozitivnog i negativnog, muškog i ženskog, svjetla i tame te nešto kasnijeg, taoističkog, yina i yanga. U troslojnim kombinacijama linije tvore trigrame, nosioce različitih atributa te važne kvalitete promjene, jer svaki sljedeći trigram nastaje cikličkim promjenama linija u sebi suprotne.
Može se reći da osam objekata - trigrama postavljena u kružnoj formi predstavljaju primordijalno, prapočelo svega što jest, a dinamika međuodnosa, u kojoj su simboli nosioci višestrukih značenja, opisuje stanje u kojem su putovanje i cilj ujedinjeni u jedinstvenu kozmologiju. Meštrović te putokaze postavlja kao objekte u prostor, oslobađajući tako energiju koju nosi idejni svijet pretočen u komunikacijski sistem pra-simbola. U svom videu umjetnik koristi binarni sustav linija kao znakove jezika koji animacijom pokreće u beskonačan i nepredvidiv niz. Kada rečenice nastale nizom kombiniranih linijskih, trigramskih, heksagramskih značenja, ispune svoje matematičke mogućnosti dijalog kreće iznova, nikad isti, jer promatrač mijenja promatrano, a promatrano promatrača. Subjekt i objekt u spiralnoj kretnji vrte predivo u svim smjerovima kroz tkanje slojevitog vremena i prostora.
Zvuk kao dio instalacije izveden je također iz road-trip audio snimke. Osam zvučnih ambijenata zahvaćaju u mnoštvo stanja i pojavnosti, rječnik trigrama pretočen je u zvukove svakodnevice i jednako je tako pronađen u njemu. Put koji je unutra oslanja se i apstrahira ono izvana, slike, zvukovi, misli i doživljaji dio su Puta iz kojeg god ga smjera gledali. Ontološka povezanost prirode i čovjeka, misli i djela, duha i materije, priča je ovog ambijentalnog rada ispričana jezikom simbola iz prahistorijskog doba kada kulture još nisu bile istočne ili zapadne već samo humane u svojoj vječnoj želji da objasne svijet i čovjekov ispravan Put u njemu. Potraga se nastavlja, rječnik se stvara, a život živi u skladu s nekim od bezbroj puteva.
Tanja Masnec Šoškić
[1]
Nastanak knjige I Ching (prijev. Knjiga promjene) smješta se u mitsko prapovijesno doba, dok je u povijesno doba ona bila polazište učenja brojnih kineskih mislilaca od Lao Tzea i Confucija, škole Ying-Yanga i Taoizma, pa sve do suvremenih mislilaca i interpretatora knjige Istoka i Zapada. I Ching je interaktivno djelo, a način na koji čitatelj može komunicirati s knjigom najbolje je predočio C. G. Jung u svom predgovoru slavnom izdanju čiji je urednik i prevodilac Richard Wilhelm.
